BILA SI MI POPUT STAROG VINA

Bila si mi poput starog vina,
pamet muti i dušu opija,
kao jarko sunce iz visina,
što kroz oblak sija i probija.

Zanela me tim pogledom snažnim
i dodirom kojim stene topiš
opila tim poljubcem vlažnim,
setiš li se kada oči sklopiš?

Kako si me grlila na snegu,
u zanosu drhtale nam usne,
da l' od zime na tom hladnom bregu,
ili vatre što srca zapljusne.

Zato svoje i ne sklapam oči,
jer mi uvek ista slika dođe,
kao zvezda sijaš mi u noći,
pa mi licem vrela suza pođe.

Raspustila vetru zlatnu kosu,
Zakitila grudi cvetom belim,
sa kojih sam ispijao rosu,
još ih sanjam, na usnama želim.