BAJRAM
Tiho sviće Bajram zora
dok iz oka suza kreće,
ljiljan kradom tužno cvjeta
jer na suncu više neće...
ispod snijega k'o nijedan,
bijeli cvjetak tužno viri,
u sevdahu duša trepti,
tri mi dana behar širi.
tri me noći šejtan goni
dušu sam mu obećao,
tri života ja da imam,
za Sanelu sve bih dao...
nad pendžerom slavuj poje
o meraku k'o da sneva,
kao jadno srce moje
što nit' plače, niti pjeva.
već ostade vazda prazno,
u noćima punim sjete,
kad sve stane, kad sve zamre,
vijenac tuge bolom plete.
mjesto ime da joj kiti
vijencem mezar sreće krasi,
mjesto vatre što gorješe
plam ljubavi naše gasi...
Selam babo, selam majko
selam ovo sunce jarko
selam topli rodni dome,
sad je led u srcu mome.
sad su snovi uplakani,
sve praznije moje rime,
ponestalo srcu riječi,
ostalo mu tvoje ime.
ostalo mu da se sjeća
da se s vječnim bolom bori,
jer što veća bješe sreća,
to u jačoj vatri gori.
ostade mu da ga zlati
dok sa neba zvijezda pada,
al' ne osta da se vrati,
niti osta da se nada... |
