DVE RUŽE

Dve ruže na mom stolu,
tužan me vapaj prenu,
svaka u svome bolu,
čeznu... nestaju... venu...

Dve ruže na mom stolu,
blede i ispijene;
kunu... preklinju... molu...
tužno dozivaju mene...

Pupaju grudi njene,
noćas je usnih golu,
za njom mi duša vene,
k'o ruže na mom stolu...