PREKINUTO DETINJSTVO

Vidiš li brate zgarišta ova,
nad kojim ptice žalosno kliče,
vidiš li one kuće bez krova,
iz kojih korov i zova niče?

Ulice puste prepune šuta,
kojima nekad deca trčaše,
gde i sam trčah toliko puta,
detinjstva naša u času staše.

Dođoše neki što svašta znaše;
ono je naše, ovo je vaše...
Četnici, srbi, ustaše, paše,
sve me te misli još uvek plaše.

Nikad se snovi ne dosanjaše,
sećam se kad me drugovi zvaše,
tamo gde uvek se klikeraše,
kraj one stare klupice naše.

Dugo se, dugo s njima igraše,
još pamtim kad mi trijumf priznaše,
k'o da nam dane metlom zbrisaše,
dečije snove naše izdaše.

Vidiš li brate zgarišta ova
nad kojim ptice žalosno kliče,
vidiš li one kuće bez krova,
iz kojih korov i zova niče...