BOROVO
Zelene se grane i nebu se viju,
od borova vitih i zelenih jela,
preponosni stoje i u nebo biju,
imenom se diče moga rodnog sela.
Rastače se sunce sa Dunava preko,
kroz borove grane na hiljade zraka,
i majka je naa pod njim, nedaleko,
preko vode gledam die se iz mraka.
A polja se zlate k'o dukati uti,
Koava ih neno miluje po kosi,
svaki klas je jedan pramen razasuti,
to ga divno jutro umiva u rosi.
Ka tebi me vode svi snovi i puti,
svaki delić srca tobom se ponosi. |