SETA

Ponekad kao da noć skrije svoj plašt
kao da vreme krene i ima nade,
ponekad kao da bol skrije svoj mač,
kao da sunce luni poneki tren ukrade...

Pokatkad kao da reka izvoru svome hrli,
kao da snovi lete korenima svojim,
kao da blistava duga plačljivo nebo grli,
ponekad kao da opet kraj usnule tebe stojim.