DRSKI RAZGOVOR SA BIVŠOM DRAGOM U KASNI NOĆNI SAT 3

(Monolog dragoj)

No dobro, eto, ne daš mi spiti,
kriviš me, kuneš, za grehe sve
pa nek' ti bude, uvek će biti,
po tvom je uvek bilo i pre...

I nije ista suza iz oka,
kada već pitaš, moga i tvog,
i nije rana isto duboka,
nije kriv đavo, nit' je kriv Bog.

Jer rana ovih na bolnoj duši,
tvoje je ruke ostao trag
i suza što se dugo ne suši,
a sad mi pričaš da sam ti drag!?

A tvojoj suzi, o draga moja,
ja nisam bio ni kum ni brat,
ona je, srećo, zasluga tvoja,
tebi je sluga, a meni svat.

Zaslepljen tobom dugo sam bio,
plakali tobom moji su sni,
istinu sam sam od sebe krio,
jedini krivac, srećo, si ti...

I nema više onog dećaka,
koji je bio za tobom lud,
zato sad draga, rima je svaka,
dah zime duge, večita stud...

A suza tvoja, znaj da mi nije,
nit' radost srcu, nit' duši lek,
al' me ne boli, niti me bije,
pevaš il' plačeš, isto mi tek...

Idi sad zbogom, dalje od mene,
još tebi mogu oprostit sve,
dok noćas grle me ruke njene,
još usnim neke daleke sne.

Još me prečesto zaboli duša,
Još ruke tvoje krvav je trag,
pričaj ti nekom ko će da sluša,
da ga još voliš... da ti je drag...