DRSKI RAZGOVOR SA BIVŠOM DRAGOM U KASNI NOĆNI SAT 1

Nekad su noći gorele nama,
ispod nas plahte zgužvane... vlažne...
danas tek reči su na usnama,
površne, prazne, plitke, nevažne...

Zašto me zoveš u gluvo doba,
zar da mi kažeš kako si sretna?
tišinom ječi prazna mi soba,
suzom me guše sećanja setna.

Nemoj mi želit sreću... ni tugu...
pusti me noćas samo da spijem,
boli te kurac da l' imam drugu,
sa kim se budim... zbog koga pijem...

Ne želim čuti o njemu... vama...
možda bih hteo, al' nemoj sada,
Znam da te plaši kada si sama,
k'o da ti svemir na grudi pada...

Oprosti, dremam... sitni su sati,
smetnuh sa uma: Što si me zvala?
noćas ti niko vreme ne krati,
pa mene zoveš, kako si znala...

Lepo od tebe, da me se setiš,
sad vidiš kako prazne su noći,
zar ne bi htela da mu poletiš,
da imaš krila... da imaš moći!?

Zar ne bi htela da te probudi,
tiho na uvo reč da ti šapne,
dodirom vatre da ti pobudi,
na usne kaplju s usana kapne!?

Nemoj mi više na uvo slinit,
znam da te boli, al' mi se spava...
'oćeš se više sa mene skinit,
boli me kurac... boli me glava...

Nisi me pitala kako je meni,
a sad me zoveš u sitne sate,
sada ti kažem, k'o tuđoj ženi,
da sve se suze i boli vrate...

Trgnuh se naglo, opet se lažem,
pa i dok spavam o tebi snijem,
a tako želim to da ti kažem,
eh, da bar mogu... eh, da bar smijem...