NE BUDI SE SRCE IZ SEVDAHA

Povedi me noćas da me skriješ,
od pogleda prezrivih u tami,
dok te grlim, ti mi usne piješ,
protiv sveta ostali smo sami.

Pašće na nas pogrda i kletva,
al' ne žalim što te zavoleo,
zalud nam je ova naša setva,
dušman žanje žito nedozrelo.

Zalud su nam i sve one suze,
što bezgrešna, plaha srca liju,
kada mržnja od tebe me uze,
sad prezirem crkvu i džamiju.

Sad prezirem Boga i Allaha,
a ljubavi nema za me više,
ne budi se srce iz sevdaha,
Još za tobom trepti i uzdiše.