MOGU JA BEZ VAS, MOGU JA SAM

Ni mrvu srama, ni poštovanja,
a zahvalnosti ni jedan gram,
pun mi je kurac vaših sranja,
mogu ja bez vas... mogu ja sam...

Glamura, sjaja, lažnog morala;
a nigde sreće, ljubavi, nade;
za dolar više sebe bi dala,
zašto mi pogled na nju baš pade?

A prezreše me čistunci vrli,
rima mi otrov k'o čemer toči,
ali mi pesma ljubavi hrli,
ali me moral lažni ne koči.

Da kažem glasno ono što boli,
a boli zato jer dugo ćutim,
za malo milosti Božje molim,
ali me kuju okovom krutim.

Još teret nosim nadanja prošlih,
grehova tuđih i večnog bola
i par će stihova nedobrodošlih
skinuti s duše tereta pola.

Ti, koja jesi i koja nisi,
lažni ideal od koje pravim,
boli me kurac s kim si i di si,
iz čistog hira ime ti slavim;

Vi, koje niste i niste bile,
samo ste požude moje plod,
nisu vas meni donele vile,
već mi se k vama nasuk'o brod.

A prezirem vas proklete drolje,
stope svog puta unapred znam,
mogu ja više, mogu ja bolje,
mogu ja bez vas... mogu ja sam...