DUNAV

Preplanula polja suncem zlatnim,
kraj Dunava, tamo gde sam rođen,
i gde opet želim da se vratim
plavetnilom toga jutra vođen.

Nadvile se topole nad reku,
u njenom se sjaju ogledaju
Brodovi je talasima seku,
a slavuji pesmom pozdravljaju.

Tu sam s ocem starim zapecao,
kao klinac kad sam bio mali,
prvu suzu tu sam isplakao,
ognji silni kad su zagruvali.

Plače šaran nasukan na sprudu
ko mi tvoja zlatna jutra uze
u tuđini sanjam rodnu grudu
i sam Dunav ronio je suze.

Zastao je kao da ne teče,
i nemoćno kao da se žali
jer olovo sad mu lice seče
i slavuji sad su zaćutali.

Ali jutros u snovima mojim,
sanjam tvojim talasima plovim,
vratiću se, evo dane brojim,
kad ću opet šarane da lovim.

Preplanula polja suncem zlatnim,
kraj Dunava, tamo gde sam rođen,
i gde opet želim da se vratim
plavetnilom toga jutra vođen.