Kod
žena s pravilnim 28-dnevnim menstruacijskim ciklusom ovulacija se
zbiva 14. dana, računajući od prvog dana prethodne menstruacije. Od
prethodne menstruacije do ovulacije računa se prva faza ciklusa, a
od ovulacije do sledeće menstruacije druga faza ciklusa, obe su faze
podjednake po trajanju. Prva faza se naziva estrogenskom lli proliferacijskom
(fazom proliferacije ili bujanja), a druga faza progesteronskom ili
sekrecijskom (faza sekrecijske preobrazbe endometrija). U prvoj fazi
se menstruacijom odbačena sluznica pod uticajem estrogenih hormona
jajnika najpre nadoknađuje (regeneriše), zatim buja i uoči ovulacije
dosiže najveću debljinu, do 7 mm. Neposredno nakon ovulacije iz ovarijskog
folikula se stvara žuto telo, koje luči i estrogene hormone i progesteron.
Progesteron sprečava daljnje bujanje sluznice materice, on priprema
sluznicu za prihvat oplođenog jajašca. Ako ne nastupi oplodnja, dan-dva
pre nastupa menstruacije, dakle oko 26. dana ciklusa, smanjuje se
lučenje estrogena i progesterona, što dan-dva kasnije uzrokuje odbacivanje
sluznice maternice krvarenjem.
Ovulacija
može izostati, ona može biti uranjena i zakašnjela, što utiče na nastup
krvarenja i nepravilnosti krvarenja. Pri nepravilnim ciklusima obično
je druga (sekrecijska) faza stalna, traje 14 dana, a prva (proliferacijska)
faza je skraćena, npr. na 9 dana pri 23-dnevnom ciklusu, ili je produžena,
npr. na 19 dana pri 33-dnevnom ciklusu. Međutim, ima slučajeva kad
je druga faza skraćena pa, nakon ovulacije 14. dana, traje pri 23-dnevnom
ciklusu samo 9 dana.
Dokaz ovulacije je važan, jer se njom dokazuje mogućnost oplodnje
npr. kod neplodnih žena, a poznavanje termina ovulacije omogućava
ispravno lečenje nepravilnih krvarenja. Postoji više načina kojima
se ovulacija može dokazati. Neki su načini jednostavni, a neki složeni.
Uvek se u dijagnostici nastoji koristiti jednostavniji i jeftiniji
način. Ako jedan način nije dovoljan ili dovoljno siguran, koristi
se njih više.
1.
Menstrualni kalendar
Metoda se sastoji u redovitom beleženju datuma svih krvarenja tokom
najmanje nekoliko meseci, ili godina. Metoda nije sigurna, ali ako
se iz kalendara unazad vidi da su svi ciklusi uvek u istom razmaku
(npr. 28 ili 30. dana), vrlo je verovatno da se radi o pravim menstruacijama,
odnosno sa ovulacijama. Menstrualni kalendar će biti od dragocene
pomoći lekaru u postupcima za lečenje nepravilnih krvarenja.
3. Merenje bazalne temperature
Metoda se zasniva na činjenici da progesteron, koji se luči u drugoj
fazi ciklusa, deluje na termoregulatomo središte u hipotalamusu. Pod
delovanjem progesterona dan-dva nakon ovulacije povisi se tzv. bazalna
ili jutarnja temperatura. Povišenje iznosi 0,3 - 0,5 stepeni Celzijusa,
i traje sve do početka sledeće menstruacije. Merenje je jednostavno:
uvek istim termometrom valja ujutro, nakon buđenja i pre ustajanja,
pod jezikom izmeriti telesnu temperaturu. Dobivena vrednost se zabeleži
ili, još bolje, upiše u posebni obrazac pa se dobije odgovarajuća
krivulja. Jutamju temperaturu treba meriti najmanje tri ciklusa za
redom.
3. Posmatranje cervikalne sluzi (Billingova
ovulacijska metoda)
Svakodnevno večernje posmatranje polnih organa i beleženje promena
je neophodno za ovu metodu. Nakon 4. do 5. dana iza početka menstruacije
stidnica je suva sve do oko 9. - 10. dana, kad se pojavljuje oskudna
lepljiva sluz. Pojavom sluzi prekida se verovatno neplodno razdoblje
i započinje potencijalno plodno razdoblje. Zatim raste količina staklaste,
rastegljive sluzi, a stidnica je osetljiva i nabrekla. Poslednji dan
obilne sluzi je najplodniji dan. Sluz zatim biva oskudna i lepljiva.
Četiri do pet dana nakon vrhunca pojave obilne sluzi započinje neplodno
razdoblje, koje traje do početka naredne mesečnice.
4. Simptotermalna metoda (merenje
temperature i posmatranje sluzi)
To je kombinacija promatranja cervikalne sluzi i merenja temperature.
Daje najbolje rezultate, posebno ako se za procenu plodnog razdoblja
u slučaju neslaganja obe metode primenjuju strožiji kriteriji (duže
fertilno razdoblje).
5. Promena izgleda i sluzi vrata materice
U vreme ovulacije pod delovanjem estrogena karakteristično se menja
sluz vrata materice. Žlezde u kanalu vrata maternice pod uticajem
estrogena izlučuju sluz, koja se nakuplja i poput bistre kaplje proviruje
iz spoljnog ušća. Sluz je rastegljiva, ako je se povuče pincetom,
može se dobiti do 10-15 cm neprekinuti tračak sluzi. Kad se sluz osuši
na predmetnom stakalcu, pod mikroskopom stvara crtež paprati. Nakon
ovulacije prestaje obilna sekrecija sluzi, ona se smanjuje, postane
gusta. Metoda je dosta pouzdana
U svakoj boljoj apoteci možete kupiti mikroskop (džepni format)
Sledeće metode zahtevaju posetu lekaru:
Pregled ultrazvukom
Pregled je jednostavan, bezbolan i nije štetan, a dovoljno siguran.
Pomoću ultrazvučnog aparata, pri čemu se danas koristi tzv. vaginalna
sonda, kojom se izvor ultrazvučnih talasa sasvim približi pretraživanom
jajniku i time dobije bolja slika, može se u jajniku i u sluznici
matemice pratiti i vrlo fine promene. U jajniku se prati rast varijalnog
folikula. Najpre se uoči nekoliko folikula te zatim prati onoga koji
dominira i koji će postati Graafov folikul, prsnuti i pretvoriti se
u žuto telo. U proliferacijskoj fazi, 9.-10. dana ciklusa, odnosno
4-5 dana pre ovulacije, jasno se vidi mala cista-folikul, koja u nekoliko
sledećih dana naraste do promera od 20-23 mm) a u njoj se može videti
izbočina koja sadrži jajašce koje će biti izbačeno tzv. kumulus oofoms".
Nakon prsnuća folikula naglo se gubi cistična struktura i tada vidi
homogeno žuto telo. Usporedo s rastom folikula zadebljava se sluznica
maternice od ranijih 2 mm na blizu 8 mm. Metoda je pouzdana, nedostatak
joj je što nije samoizvediva od pacijentkinje, zahteva česti odlazak
na pregled lekaru. Međutim, nenadoknadiva je u slučajevima kada se
veštački proizvodi ili potiče ovulacija, npr. kod neplodnih žena,
posebno kad se planira aspiracija jajašca i "oplodnja u epruveti".
Određivanje
hormona
Tačan dan ovulacije se može otkriti ako se u vreme očekivane ovulacije
svakodnevno iz krvi određuje estrogeni hormon i LH hormon hipofize,
jer se oni u trenutku ovulacije karakteristično povise. Metoda nije
dovoljno siguma, jer nije uvek lako pogoditi očekivani dan ovulacije,
a i skupa je. Naknadni dokaz dogođene ovulacije je nalaz povišenih
vrednosti progesterona iz krvi pacijentkinje. Progesteron se u krvi
u prvoj fazi ciklusa nalazi u neznatnim količinama i nakon ovulacije
značajno poraste. Treba uzimati krv jedan do tri puta 21. do 25. dana
ciklusa. Metoda spada u sigurne, ali skuplje.
Vaginalna
citologija
Pod delovanjem estrogena umnožavaju se stanice vaginalnog epitela,
one dosižu potpuni oblik, velike su, sa sitnom jezgrom, eozinofilne
su (crveno obojene), pa se takve ljušte u vaginalni iscedak, najizrazitije
su u vreme ovulacije. U drugoj fazi ciklusa progesteron zaustavlja
umnožavanje stanica na ranijem stepenu, stanice su nešto manje, jezgro
im je veće, bazofilne su, plavo obojene. Brojenjem i promerom eozinofilnih
i basofilnih stanica može se zaključiti o fazi ciklusa, odnosno o
dogođenoj ovulaciji. Metoda je jednostavna i jeftina, ali zahteva
dolazak pacijentkinje lekaru te pregled, odnosno uzimanje masti.
Biopsija sluznice materice
Tokom ciklusa se pod uicajem estrogena i progesterona stanice žlezdi
sluznice matemice karakteristično mijenjaju. Ako se posebnom sondom
ili aspiracijom iz materišta uzme delić sluznice i podvrgne histološkoj
analizi, može se nesumnjivo utvrditi da li se dogodila ovulacija.
Štaviše, iskusni citolog može s tačnošću od više ili manje od tri
dana kazati o kojem se danu ciklusa radi. Metoda nije jednostavna,
sam je zahvat "invazivan", spada u "hirurške" metode, nije lišen komplikacija.
U upotrebi je samo kao deo drugih dijagnostičkih zahvata.
Laparoskopija
Uvođenjem u trbušnu šupljinu, kroz trbušni zid ili kroz vaginu, posebnog
instrumenta laparoskopa, u obliku metalne cevi širine oko jedan cm
koja u sebi ima optiku, može se direktno posmatrati izgled jajnika
i na njemu videti Graafov folikul ili žuto telo. Laparoskop, nešto
šireg promera, omogućava i uzimanje delića tkiva ili i operacije na
jajniku i jajovodu. Laparoskopska metoda je "invazivna", hirurška
i zahteva i opštu anesteziju, ne upotrebljava se za dijagnostiku ovulacije,
već samo u sklopu drugih zahvata.
Od svih spomenutih metoda u svakodnevnoj praksi se koriste one koje
su jednostavne, koje nisu skupe, nisu invazivne, a koje su ujedno
sigurne. Menstrualni kalendar može biti od koristi, u većini slučajeva
će biti dovoljno merenje bazalne temperature, pregled ultrazvukom
i određivanje progesterona u drugoj fazi ciklusa.