Adut moj
Sve pesme napisao: Milić Vukašinović

Ona meni permanentno, imanentno, elokventno
Kome majku, uhvati me bijes
Panteizam, silogizam, pragmatizam, idiotizam
Izvinjavam se moram u W.C.

I ja joj svoj iznesem stav
Permanentno čvrst i prav
Da vidim šta će reć' za adut moj

Prihvati ga u cijelosti
Bez imalo oprečnosti
Evidentno samo reče "oj"

Od tad; viče oj joj joj
Ništa Hegel samo Frojd
Sviđa joj se mnogo adut moj

Od tad; viče aj jaj jaj
Kakav Platon kakav Kant
Sad' kune se samo u moj stav

Ona meni vehementno, disidentno, konsoletno,
I ja njoj majku i oca i sve
Valorizam, hedonizam, partitizam, kretenizam
Doći ćeš mi, mislim ajde-de.
I ja njoj svoj iznesem stav.

Juče su tvoje oči mene gledale
juče su tvoje ruke mene grlile
juče su tvoje usne mene ljubile
i šaptale zadnji put.

Iz mog života boje nestaju
crno-bjele slike samo ostaju
sve moje pjesme tužne postaju
da me sjećaju na tebe.

Pravim se da sam snažan
dok sjećanja u srcu peku
bježim tamo gdje nikog nema
kad suze poteku
mislio sam imam ljubav
od sudbine jaču
još mnogo mi snage treba
jer muškarci ne plaču.

Neke stvari sudbina nalaze
ne može naš susret vječno da se odlaže
ako se meni oči ovlaže
a ti s'vati me, s'vati me.

Pravim se da sam snažan
dok sjećanja u srcu peku
bježim tamo gdje nikog nema
kad suze poteku
mislio sam imam ljubav
od sudbine jaču
još mnogo mi snage treba
jer muškarci ne plaču.

Dobro znaš da volim te
I koliko trebam te
Mog života znas da ljubav si
Znaš da uvijek kad sam sam
Ništa drugo ne trebam
Usne su mi tvoje dovoljne.

Al' ti kažeš ne daju mi curice
Žena pune ulice
I njihove kratke suknjice
Samo kad' me pozdrave
I u obraz poljube
Od razuma mene rastave.

Izvini bilo je nesvjesno
Al' ti mi samo kažeš
To je nedopustivo.

Kad' s puta dođem umoran
Do zore te pozdravljam
I cijeli dan bi te ljubio
To je valjda pravi znak
Da mi je pao mrak
I da drugu nisam dirnuo.

Al' ti kažeš kao ni tvoje drugarice
Komšinice i rodice
Rekle su ti to sam trebo' znat'
Ne da sam ih dirao
Pipkao i štipkao
Već svaku sam ljubio u vrat
Izvini bilo je nesvjesno.

Kroz sve ove godine
I kroz razne lomoveNaša ljubav ipak opstaje
Jer ti si se vracala
Prastala i plakala
I konačno si ipak shvatila.

Da nisu samo curice
Ni njihove suknjice
I nikakav starački trip
Bile su tu i mamice
Sredovječne i starice
Seksualno sam nemoralan tip
Izvini bilo je nesvjesno.
Kažeš da sam seksualno nemoralan tip.

Odlaziš
Nijemo, suzom me pozdravljaš
Odlaziš
Prazna jutra mi ostavljaš
Kazni me
Neka duša me zaboli
Sve uradi mi
Samo ostani.

Odlaziš
Sve mi najlepše odnosiš
Odlaziš
Nemaš snage da oprostiš
Kazni me
Neka duša me zaboli
Sve uradi mi
Samo ostani
Ostani.

Neka bude ko nekada
Ostani
Na to sam dugo čekala
Kazni me
Neka duša me zaboli
Sve uradi mi samo ostani.

Odlaziš
Ko u priči, u pjesmama
Odlaziš
Ko u najgorim snovima
Kazni me
Neka duša me zaboli
Sve uradi mi
Samo ostani.

Im'o sam ljetos švabicu VIlmu
sve je s' njom bilo ko u filmu
za nju i u vatru skočio bi
da mi kaže ono;"Ich liebe dich"
i već su me kosti počele da bole
nije me puštala prije zore
poslije mi satima glavu probi
da joj prevedem: sad ga lomi.

Mor'o sam i njenu prijateljicu Hene
kol'ko da ne obrukam Jugoslovene
jer bile su kod naših susjeda lani
kažu bolji smo nego Talijani
i mada sam je čisto iz fola
bila je brate ružna do bola
i ona mi kasniije glavu probi
da joj prevedem sad ga lomi.

Ne volim snijeg, skijanje ni zimu
al' mor'o sam otić na Jahorinu
čuo sam došla je šveđanka Frida
ne da je dobra nego otkida
iznio sam joj stvar što prije
i otad mi nije stala na skije
tek zadnje jutro me pita u komi
da joj prevedem sad ga lomi.

Oči su svakom prozori duše
Oprani danju od more i sna
U tvojim ko da se valolovi ruše
U meni želja da potonem do dna.

Moje su zore postale ružne
Post'o je ružan i ovaj grad
Jer tvoje oči su postale tuzne
Ko ova pjesma što pjevam ti sad.

Vrati mi
Razlog da budem živ
Za tvoje suze
Više nikad da ne budem kriv.

Vrati mi
Razlog da postojim
Tvoje suze
Više nikad da ne vidim.

Tvoje oči su ljubavi žudne
I svemu drugom su davale sjaj
Moje oči su sanjale budne
Ne tvoje suze, ne ovakav kraj.

Smrt sam mog'o da gledam u oči
Ne jednom nego noćima
Sada užasno želim da umrem
Da mi je grob u tvojim očima.

Vrati mi
Razlog da budem živ.