PORUKE LIČNE PRIRODE

 

1. Jelena, na televizoru su tvojih 20 dinara i Igorova desetica. Kad dodjete iz škole, podgrej sarmu i ručajte. Ne svadjate se, a sarma neka ti ne provri. Posle, učite! Ja pravo sa posla trčim do bolnice da vidim hoće li tatu operisati pre vikenda. Vraćam se do 18:00. Nemojte kasno, voli vas i ljubi vaša mama.

2. Mama! Reci Igoru da izadje iz mojih farmerica, unakaziće ih, a trebaju mi za sutra (kao i sića za kafu i pljuge). Otišla sam u 18:00. žurim, čekaju me Lidija i društvo, vraćam se kasno, spavaj mirno. Što te nema do sada?

P.S. Izlazi li tata za vikend ili ćemo opet u subotu i nedelju da se gužvamo po posetama? Voli te Jelena. ĆAO!

3. Kevo, ćera ti je, definitivno, pubertetski senilac! Ja sam ceo dan u trenerci (svojoj), a farmerke su joj u kupatilu, u prljavom vešu, neće da je zovu. Reci šizofreničarki da me ostavi na miru, jer ću je odrati! A sarma je bila hladna! Otišao u 21:00. Tvoj Igor.

4. Deco moja! Jedini moji... Od 22:00 do 22:45 tata se borio za život, bio je neki napad gušenja, svi ti lekari, sestre, ali uzalud... Sine moj i Jelena, tate više NEMA! Sada je 01:30 a ni vas još uvek nema. Otišla sam prekoputa, kod tetka Mire, teško mi je samoj, dodjite!

Voli vas i ljubi vaša nesrećna majka.

(Druga nagrada na XI konkursu za kratku priču, objavljena u zborniku «Vodič kroz lavirint», Beografiti, Beograd, 1997.)