PET PRAKTIČNIH SAVETA PISCU-POČETNIKU

 

1. Za početak, neophodno je imati: (najbolje zgodnu) suprugu i dve kćerkice. Stariju, koja ide pre podne u prvi razred osnovne škole i mladju, koju ćeš rano ujutro, kad kreneš na posao, povesti sa sobom, do obdaništa. Obe okupati uveče, staviti ih ranije na spavanje, zamoliti surugu da im čita Snežanu sa što više patuljaka, jer sedam nije dovoljno da deca zaspu na vreme.

2. Sesti za sto i privući sve što je neophodno: veliku crvenu šolju vrele kafe, makaze za lim, najveću (gostinsku) pepeljaru, dve paklice cigareta «VEK», dva upaljača od po 1,5 dinara, otrgnutu stranu iz sveske starije kćerkice, njenu «Pelikan» gumicu i svoju, po mogućnosti meku, olovku B5, kao i tup rezač za olovke.

3. Taj otrgnuti list hartije pažljivo saviti na pola, precepiti i drugu polovinu tiho zgužvati. To iz razloga što na kraćoj hartiji osvanu kraće priče. Olovku preseći onim makazama za lim, na tri dela. Najkraći deo zarezati tupim rezačem, ostala dva dela odložiti za sve druge priče, takodje i makaze za lim i rezač.

4. Pušiti nad tim preostalim komadićem hartije dugo i zamišljeno, duboko uvlačeći dragocene dimove. Kafu ispočetka otpijati polako, a kasnije, kada se prohladi, koristiti krupnije gutljaje. Sada počinje KREATIVNA FAZA: naslov ispisati što krupnijim, štamparskim slovima pritiskajući olovkom što jače... a kada je olovka skoro istupljena, naslov senčiti, crtati oko njega lozice, vitraže, cvetiće... Pri tom, paziti da grejalica dugo ne radi na trojci, jer će ti, koliko u petak, iseći struju zbog tri uzastopno neplaćena računa.

5. A kada si siguran da su deca čvrsto zaspala, a supruga samo što nije, svući se SASVIM i lagano uvući u njen topli krevet, pod toplu spavaćicu, do njene meke, vrele, baršunaste kože!

 

(Sa XII konkursa za kratku priču, objavljena u zborniku «Mamihlapinatapei», Beografiti, Beograd, 1998.