MRTAV, MRTVIJI, NAJ(s)POKOJNIJI

 

Vozač crnog karavana «Prevoz umrlih lica», izlazeći prebrzo iz dvostruke krivine, nije na vreme primetio kako mu u susret juri, još većom brzinom, ogromna hladnjača «Smrznuta riba», čudno krivudajući.

Sudar je bio toliko silovit, da je vozač – pogrebnik, zarivši se bočno pod ogromni teretnjak, ostao na mestu mrtav. Njegov (sa)putnik, pozadi u kovčegu, bio je mrtav već – drugi dan.

Zureći mutnim pogledom preko njiva, u daljinu, u kabini hladnjače sedeo je mrtav pijan, vozač smrznute ribe, pokušavajući da shvati šta se uopšte dogodilo. Od svih učesnika tog tragičnog sudara, samo su smrznute ribe u kontejnerima bile sasvim i odavno (s)pokojne... Već sedmi dan!

 

(Sa XII konkursa za kratku priču, objavljena u zborniku «Mamihlapinatapei», Beografiti, Beograd, 1998.)