ŠIROM ZATVORENIH OČIJU

Uvek ću te mrzeti, jer mi život gadiš
Uvlačiš u mozak, talog mediokriteta, lučiš otrove
Ti si kolektivna hipnoza, a mi zamorčići sa kojima radiš
Za ćas se osvestim, ali nedostatak mene, vraća me u okove

Jarke boje, velike reči, osmesi gluposti
Ispunjena soba, ali praznina u duši
Iskonski razlozi moje tuposti
Koja me sputava, koja me guši.