SONET BEZ DOBROG NASLOVA

Na mom stolu stoje četir` jevanđelja,
Za neznanog gosta i soli i hleba,
Al`moja je kuća - kuća bez temelja,
čardak na po puta od zemlje do neba.

Moja soba nema ni prozor ni vrata.
Ne dolaze gosti nezvani ni zvani
U mračnu tišinu hladnog kazamata
čiji su zidovi od laži sazdani.

Žrtve krivolova, lažnog svedočenja
Prognani u ropstvo davno pre rođenja
U praznu galiju sred umne pučine

Bespomoćno nemi dok nam misli drobe
Ja i moja sena u dva kraja sobe
čekamo ključara da nam lance skine.