POHODILI SU ME

Pohodili su me u snovima. Jurili su zamnom ne bi li me uhvatili, ja sam im uporno i hrabro izmicala. I svaki put kada bi me neko dodirnuo ja sam uspela da im pobegnem makar za jedan pedalj.

Pohodili su me na javi. Videla sam im u očima da žele moju dušu. Osetila sam da žude za mojim telom. Ponekad bi me neko i uhvatio, dotakao, poneko je uspeo i da me ima ali ubrzo bi shvatili da im se više sviđa da me jure.

Pohodili su me kuda god da krenem. Pohodili su me i u mislima, nisam više sigurna da sam ikada sama. Ponekad me je bio strah i mislala sam da će me vecno juriti. I onda sam među njima ugledala njega. Prelepi bog Apolon. Verujte mi, on nije želeo moju dušu. Ne, on nije čeznuo za mojim telom. Moja duša je za njega bila hrana a moje telo je bilo melem. Moje reči su ga hranile i davale mu snage da nastavi. Ali ne, on nije hteo da nastavi. Želeo je da ostane ovde, sada i tu, pored mene, uz mene, sa mnom. I tada sam shvatila da su prestali da me pohode. Postala sam slobodna! Apolon me je spasio.

Bio je ranjeni orao i iskrena ljubav ga je spasila. Bila sam ranjena lavica i iskrena ljubav me je spasila.

NARAVOUČENIJE:! VOLITE SE DECO!

P.S. Ja još čekam i večno bih čekala!