Leptirići
igraju u mom stomaku.
Slatka nervoza išćekivanja.
Da li radi ovaj sat???
Jos pola sata.
Što me sad svi tako čudno gledaju.
Zar se sve to vidi na mom licu?
Ma, čini mi se, to je od leptirića.
Još samo nekih petnaestak minuta…
O, kako sumorna ulica.
Čini mi se da nema kraja.
Prokleto beskonačna ulica
Još minut-dva…
Evo me. Udahni duboko.
Zažmuri. Udah. Izdah. Otvori oči.
Beskonačnost se pretvorila u cilj.
Tri, dva, jedan…
Oči, usne, osmeh.
Želim da ga zagrlim,
Tako je blizu mene, čujem kako diše.
Slučajno mi dodirnuje ruku…
Možda i nije slučajno?!
Pomerio je…
Možda će je vratiti…
Ovog puta mi dodiruje kosu.
Želim da vrisnem 'mazi me'
Ne smem… strpljenje…
"Ajde dođi 'vamo "
Konačno…
Poljubac jedan, dva, mnogo...