TEŽNJA

opet dolaziš u toplini melodije violončela
svako zrno muke suši se
đavo odlazi u zbijenu tamu
danas niko nema ključa od te kapije

tuga godina A. jednom mi je bila suđena
ta samoća razlikovala se bolešću
jutro po ispisu iz K. poljubiću ružu zdravlja
i dalje liječena mogu napokon funkcjonisati

neću to nazvati lažnom riječju
zato što si prirodan
sjećam se tih davnih pogleda
izrezbarena u drvetu prezira htjela sam nešto kriknuti

pauk zelenih snova postojao je ali daleko
površina šutnje nije mogla umrjeti u radosti
nakon današnje razmjene dišem tvojim osmjehom

postojim u cjelini pletenice na kamenu pitanja
ispunjene želje sebe proniču kroz dlanove dodira
imati tu moć razlikovanja sebe
nazvaću srećom u kontaktu sa Bogom

Mart 2002, Krakov

Prevod s poljskog: Olga