Miodrag Lukić je iz Lopara - Republika Srpska, Bosna i Hercegovina, živi i stvara u Švajcarskoj.
Piše romane, drame, pripovjetke i filmske scenarije.
Romani: Ludi Vjetar – Serbian Gigolo, Studio Evropa, Ranjeni Vuk, Sudbine, Hijene, Ranjeni vuk II, Meso, Foka...
Drame: Bankarka ili laž naša nasušna, Kruna kraljice lepote, Pečat jezika, Vidovnjak Đoka i paraziti, Pedestitis, I da sam pametan poludeo bih, Odlaganje života, Gastarbajter, Ajnštajnova žena, Edukovana žena, Zvezde dna, Neću kući itd.
Sva pomenuta dramska djela autor je i režirao u Srpsko-švajcarskom Pozorištu Duga u Švajcarskoj.

STUDIO EVROPA

...Bezvoljno je ustala da otvori vrata. Sve djevojke su bile zauzete, a ona odavno nije imala volje, da legne pod jarčevski uspaljenog muškarca, zagrijanog alkoholom ili kokainom. Niti da sluša smušene jadnike, kako pričaju o svojim nevjernim ženama, poslovnim uspjesima, alimentacijama ili nepravdi koju im šef nanosi na poslu. Otvorila je vrata, ne prepoznavši kroz špijunku pod mutnim crvenim svjetlom Neleta.
- Dođite za sat, sve su zauzete - reče umjesto pozdrava i tad ga prepozna. - A ti si uđi.
Ušao je za njom bez riječi i sjeo na fotelju duboko u sjenci. Bez riječi je gurnula čašu sa dvije kocke leda pred njega i natočila viski.
- Hoćeš li travu? - upita motajući cigaru.
- Ne Gulaz mi je dovoljno jak, a nemoj ni ti, znaš da ne volim smrad marihuane.
- Dobro, onda daj i meni jedan Gulaz - složi se i sjede u fotelju nedaleko od njega. Novac koji je stavio na stol ne izbrojavši strpa u njedra i zavali se u fotelju. Kao i uvijek zaćutali su. Ustajala je ispraćala klijente i puštala unutra nove, točila im viski, praznila pepeljaru, ali nije govorila. On bi povremeno otišao u toalet i vraćao se da nastavi piti, takođe bez riječi. Njihovo nijemo druženje trajalo bi satima dok Nele već polupijan nije ustajao i bez puno riječi odlazio kuci. Dovodio je klijente svake radne večeri, a dolazio da posjede jednom mjesečno.
Danijela ustade, isprazni pepeljaru, natoči viski u čaše, protegnu se i ponovo sjede. Refleksno poče trljati kažiprstom ožiljak, kada do njih dopriješe ženski vrišci i muške psovke.
Danijela bez žurbe posegnu za električnom palicom. Nele je pokretom ruke zaustavi.
- Nemoj s tim, ako ima slabo srce može i umrijeti - reče ustajući i povuče se u tamu hodnika. Visoka mulatkinja širokih kukova dojurila je do njih i pala na koljena pred Danijelom.
- Madam, madam on me je palio sa cigaretama, i neće da plati - jecala je djevojka. Za njom se pojavio razgolićen muškarac pedesetih godina, visok, i debeo.
- Prokleta crna kurva, neće da puši. Čarliju su pušile naljepše žene svijeta, a da neće jedna smrdljiva Jamajčanka! - zagrmi debeli frajer.
Nele izroni iz tame, debeli iznenađeno zastade, začuđujuće hitro za pijanog i tako debelog čovjeka, podiže ruke u odbrambeni položaj. No nije mu to bilo od velike pomoći. Dva snažna, kratka udarca, nađoše put do njegovog grudnog koša, ispod same lijeve sise. Kolos se zagrcnu, zakoluta očima i sruči
na pod.
- A od toga se ne može umrijeti - reče Danijela polušaljivo, i tek tada ustade. Pojača svjetlost i pogleda onesviještenog.
- Prokleststvo, prokletstvo, i opet prokletstvo, otkud baš on?!