MAUZOLEJ

Preko Boke oblak krenu

i u čudu svome zasta,

šta li je to na Lovćenu?

Ko mermerna crna lasta!

Znoj ga probi, pa zamota,

sa preslice kišnu vunu

- kakva bruka i sramota

potomci će da ih kunu!

Zbunjen soko oblijeće

- šta je ovo, Rade brate?!

Niti krsta, ni svijeće,

ni kupole, ni priprate!

Zar je pista za Marsovce

Vladičina kuća vječna?!

Za koje se proda novce

ljudska sorto nečovječna?!

U kakvu se spleli vr'ježu

i u koje zvjeri ralje?

Misle, kad mu vrh podrežu

Lovćen je od boga dalje.

Stara neman i aspida

zuluma se novog sjeti,

s nebom veze da nam kida

planinu nam osuneti.