MILICA JOVANOVIĆ
RADOVI

OSEĆANJE

Svetovi su se otvorili
Reči su se vratile
Sećanja se pomaljaju
Utisci su prisutni
I jaki… uvek bili...
Al' kako utisak kontrolisati?

Strahovi su nemani!!!
Samo se jave
Kao cunami se pojave
Preplave obalu moje duše
I Hipnos me napusti
I postaje Demon
A kako se spasiti od progonitelja?

Um traži rešenje...
Neću da poludim!!!
Neću svog Bruna…
Al' imam ceo konzilijum pomagača
I slušam ih, i pratim… sledim...
na hodočašću izlečenja
Kao đak prvak kad uči da piše

A Saznanje me plaši
O sebi...
O onome što sam... i ko sam...
Iz tamnog vilajeta izaći na svetlost dana.
Iz rudnika depresije...
Treba mi povez za oči da me ne zaslepi
A gde je lek?

Vera je odgovor.
Vera u sebe
Mir Božiji je uz mene.
I podrška i uteha dobrih ljudi

JA VERUJEM, ima Nade za mene.

I bacam kletvu: Bež'te crne misli!!!