MILAN VULIĆ |
RADOVI
|
|
JESENJE NOĆI Hladne su noći Usahlih korita pratim put Na crnoj tkanini tkam jutro. Da što brže se izmjenjaju dani Traćim snove, ne štedim sebe Brdo, jedna mlada žena, zagrljaj. Dječak je jedan, u naručju držao anđela Zaborav jutra… Magla noći… Da mi je da poljubim hladne usne smrti. Da osjetim je, za vječnost |