MILAN VULIĆ
RADOVI
Jesenje noći
* * *

JESENJE NOĆI

Hladne su noći
Počinak sanjam ovako, dok bdim.

Usahlih korita pratim put
Beskorisnih stihova tražim rime.

Na crnoj tkanini tkam jutro.
Jutrom, prizivam noć.

Da što brže se izmjenjaju dani
Da vrijeme tvog povratka porani.

Traćim snove, ne štedim sebe
Staračke fleke kožu oko oka boje.

Brdo, jedna mlada žena, zagrljaj.
Proganjaju me, kao zli duhovi.

Dječak je jedan, u naručju držao anđela
A nije znao to, nije bio svjestan.

Zaborav jutra… Magla noći…
Jugo… Pijani korak alejom…

Da mi je da poljubim hladne usne smrti.
Da mi je da joj dotaknem ruke…

Da osjetim je, za vječnost
Da saznam je li u njoj spas…