* * *

Alejom se širio

Miris krvi…

Ljudi su od njega poludjeli

Noge mi, do koljena,

Utonule u lišće

Lišće crveno, od krvi…

Tragom svjetlosti, odbjeglog dana,

Pošao je mir i spokoj

I razum se izgubio, sa sumrakom…

A, u ponoć, sa par riječi

Skinuli su maske, pokazali lice,

Moji demoni

Jedan do drugog,

U koloni…

Kao streljački vod…

Uzalud su pucali

Ni kap krvi iz mojih novih rana

Odavno sam ja mrtav, braćo dželati!

Zalud pucate i olovo trošite

Toliko živih hoda dunjalukom

A vi ste našli mene mrtvog da streljate.

Zagrlila je mene davno zemlja

Svijeću mi niko ne zapali

U predvečerje jutra, bez znaka i svijeće

Mene su pijanog pokopali.