GDJE SMO SADA

Gluvo je doba noći...
sjećanja mi remete mir...
neće san na oči...
kod tebe tamo,
na kraju svijeta,
jesen je znam i
odavno već je dan...

Jesi li i noćas bio
u snovima...
u svome gradu,
gdje je proljeće sada...
čekaš li da probehara...
da latice popadaju po rijeci,
zelenoj od tvoga jada...

Znam da jesi,
kao i ja noćas
na mojoj čaršiji...
u maloj kafani
kod Sebilja,na šinama...
gdje dedo peče kafu,
tucanu iz avana...

Mala kafana i malo astalče...
na njemu uvijek stolnjak,
kariran... plav
i dvije čaše crnog vina,
za nas dvoje...
ne drži dedo piće,
al'uvijek ima,neku flašu,
koju krije...

Popij noćas samnom

u maloj kafani,
čašu crnog vina
iz dedine flaše...
popij noęas samnom
dva fildžana kafe...
tucane iz avana...

Ničeg više nema...
nema više dede,
ni male kafane...
na čaršiji, kod Sebilja...
na šinama...
popij noćas samnom
zadnji srk iz flaše...

Popij noćas samnom...

da nam bude lakše...