NE VODI ME
BUDNU
Smrti moja, kad
po mene dođeš...
ne
vodi me budnu...
neću
da znam,
ko
sve neće kraj odra mi biti...
neću
da znam,
ko
sve neće zaplakati...
neću
da znam,
ko
se neće ni sjećati...
smrti
moja vodi me u snu...
sve
ću njemu ostaviti...
sva
pisma napisana
i
ona što nisu...
i
sve što sam htjela mu reći
i
sve sto sam htjela mu dati,
a
nisam smjela...
i
sve što on nije htio znati...
i
sve njegove odgovore,
satkane
od ćutanja...
sve
ću njemu ostaviti...
zaslužio
je,
jer
ništa kriv nije...
neka
ih naslaže na lomaču,
neka
je potpali...
možda
od njene vatre
i
do srca mu nešto dopre...
možda
se od njene vatre,
na
trenutak...
i
srce mu ugrije...
smrti
moja, nemoj me prevariti...
vodi
me u snu... ne vodi me budnu...