ZVONA SVIH KATEDRALA

 

Gde da pronađem prave reči…

sa svakim pismom suza mi kane…

U duši nove oluje struje,

damari moji trepere…

Iz tebe dolazi ljubav…

da l' prava…

da l' večna…

srce ne sme da veruje…

Ali…

usne se smeše i oči se sjaje,

vrtlozi strasti greju mi telo…

za rukom tvojom žude…

U modroj noći ja tebe želim,

šapućem ime tvoje…

O, što sudbe nije…

da kao nevesta zaspim u naručju tvome…

Neka zazvone zvona

svih katedrala…

čipke i svile da zašušte,

belinom svojom nek' opiju svet…

latice ruža da zamirišu,

usne tvoje da večno me ljube…

I kraj kad dođe…

ja oči sklopiću

u beskrajnom miru…