VARNICE

xxx

Tu kraj sebe

ja se rodi,

pješčani san

nekud vodi,

snagom bljeska

crne jame,

cvijetne ruke

da zakopaju me.

xxx

Nađeno srce

šapatom krotiš

ono ti psuje.

U tvome danu crna nit

zamku kuje.

Uzburkani vali

oči ti poji,

al' ti ne mari,

al' ti ne mari.

xxx

Snagom uma razatkanog

rasprši nadanja

među nama.

Ja tonem kao lađa

u tajnom, u beskrajnom

krilu smrti.

Ljepota dubine

u tebi vri.

Nikada više,

nikada više

tu moje oko zri.

xxx

Rukom ime lomiš.

Raspuklinu tvoju san puni.

Čistom mržnjom,

pješčanom čežnjom

žešća si od zemljanog dana,

sva od jada

satkana, satkana.

xxx

Ugusiti snove nevinoj noći,

napuštenom mjesečinom dotaći oblake,

iznad tvoga oka

jedna je suza opčinjena

sivilom beskraja,

u daljini gdje nema te.

xxx

Govorom ko medom,

slutnjom ko nektarom

izdišu drskost Bogova.

U mirisu blijedila

jedu me satirom opijeni.

xxx

Idealizirali smo,

sistematizirali,

komunicirali,

zakomplicirali,

zamaskirali.

Pali smo

xxx

Ohlađena zemlja

zove me.

Izdržati, izdržati

to je moja želja.

xxx

Presahli su izvori samotnog putnika.

Pustom zemljom prolazi

usamljena tišina.

Goreći u času rođenja

prene nas drhtaj na odlasku

bez riječi,

dovoljno da čujemo izdisaj zemlje:

Nići ću opet u utrobi tvojoj.

xxx

Možda ti je srce negdje skriveno

tamo gdje djetinje ime počiva,

možda ti duša blaženstva puna

dok oči ko znamenje

sjenku bacaju

na kapiju tvog života.