TEBI, MOJ OČE!!!

Zašto noći tišinu tkaš
Opora je nota tvoga zvuka
Zar ne vidiš il' ne želiš da znaš
Kako je težak sonet jauka

Teško je noćas ovo bdijenje
Lakše bi bilo u bezdan pasti
Tamna je noć, crno priviđenje
Suzo, sa mnom ćeš srasti

Tvoje tijelo u grob utonulo
U mrklinu ždralovog gnijezda
Duša ječi, klonula
Sija kao Danica zvijezda

A na humci samo svele vlati
Nema nade ni jedan tračak
Uveli božur lahor klati
Oči se tvoje prenule u maslačak

Od bola ledim se nijema
Usne taknu hladan zid
Teška su ova priviđenja
Kao slijepcu njegov vid

Na mramoru slika mokra, blijeda
Kiša kao da me grdi
Na njoj tvoja kosa sijeda
Od kiše teži su kamenovi tvrdi

Oprosti kao što si uvijek znao,
I hvala za tople riječi tvoje,
Za ljubav koju si mi dao
Oprosti Oče, nije ovo kiša
To su suze moje.