Evo
te ovdje kraj mene
Jahaču prerija dalekih,
Sa mrtvom pticom
Osakaćenom gaženjem
Konjskih kopita.
Što
ne pobjegneš,
Što ne trčiš?
Crvi
ti puze po tijelu,
Uvlače se u dubine,
U zlatne šupljine,
Crvi poznaju svoj put,
Na usta dok ti ne počnu izlaziti
Neće te na miru ostaviti,
Ješće te, ješće te danima,
Nutrinu će ti prevrnuti
Oko zemaljske osi
Dok te ne dovedu do skončanja.
Neće
te vjerne sluge ostaviti
Jahaču prerija zlatastih,
Ako kojeg otjeraš sa sebe
Vratiće se hiljade drugih
Da te crvotočine,
Onemoćaju, presamite,
Oći će ti iskopati
Svojom krvlju da miješ lice,
Da jaučeš, da ječiš, da bježiš,
Da klečiš.
Što
ne pobjegneš, što ne kudiš,
Što ne trčiš,
Ubiće te crvi.
Mrtva
sam!