PONOR

Ponor, duboki ponor,
ne vidim mu kraja…
Ja se topim u njemu, nestajem,
sve dublje uranjam
i vidim tebe negde u daljini.

Zovem te,
ne čuješ me!

Potanjam sve dublje,
vapim za zadnjom trunkom snage i
prepuštam se valovima da me nose dalje
do mraka, do dna…
Moje telo malaksava...

Da li ću moći ovog puta izroniti?
Da li ću hteti?
Da li uopšte želim na površinu?

Da li ću ovog puta hteti izroniti?
Da li ću moći?
Snaga me izdaje,
da li ću još jednom smoći snage
da isplivam na površinu?
Da li ću hteti?