NEMIR

Noćas mi ponovo dušom šetaš,
laganim korakom kao srna.
Krvavi tragovi iza tebe.
Suzama ih ispiram,
vremenom ih previjam.

Osećaj izgubljenog lika,
nemoć prihvatanja,
neminovni zaborav.

Iluzija,
koju srce stvori
a razum dopusti!

Srcem te pamtim,
u duši te čuvam,
odričem te se zarad razuma!