ĆUTNJA

Nas dvoje smo najčešće razgovarali ćutanjem.
Ćutanjem sam ti želela reći sve nedorečeno,
jer rečima nisam mogla iskazati
buru osećanja koja je vitlala u meni,
koja je svaku moju ćeliju dovodila do ludila,
a žubor tišine u tvojoj sobi,
prenosio je naše misli nevidljivim putanjama,
jer smo bili jedno u duhu.

Nas dvoje smo se čak i svađali ćutanjem!
Ćutanjem sam ti govorila da sam nesrećna,
a ti si me nemo posmatrao i
žubor tišine u tvojoj sobi
prenosio je naše misli nevidljivim putanjama
kad nismo bili jedno u duhu.

Ali ZAŠTO sada ćutiš?

Još uvek osećam
tvoje prisustvo u svojoj sobi
u svakoj čestici vazduha
koji udahnem.
I žubor tišine između naših zidova
prenosi moje misli tebi...
nevidljivim putanjama...

Koliko još dugo treba da ćutimo?

Sad ćutim i ja.
Čekam,
da li će doći vreme
kada ćemo nas dvoje
ponovo razgovarati.