BELI SNEGOVI I TRAGOVI TUGE

Beli snegovi i tragovi tuge...
Sretoh ih jutros rano.
Rekoše mi pahulje
Da si baš tuda prošao,
I od tuge se istopiše
Na mom dlanu.

Poželeh
Da se tragovi unište,
Da nestanu
U ovom tihom danu.

Padaju pahulje na moje lice.
Tope se,
Miluju me svojom hladnoćom.
I čini mi se
Kao da žele da mi kažu:
"Pogledaj,
Mi nismo nestale!
Samo smo promenile oblik,
I doći ćemo ti ponovo!
Ne brini, sačekaj!"