ZRNO MOJE

Ne opraštaš lako,
uvređen si, zašto,
zašto, zašto...
nemoj...
Jednom ćeš saznati.
Nisam otrovnica, ni trn,
a nisam ni rob...
ni žena, svetica...

Zrno moje jedino...
Mrvico...
Snago...

Svih ovih dana
bio si mi sve sveto
na usnama
u samoći...

Sve moje sveto Ti
kroz pisanje
u nadanju,
kroz čekanje...
Ti dušo draga, srdico
pusti osmeh...
Sigurno ti
lepo stoji...

Ne daj u inat
da te ja
ogrebem...
kao divlja ruža...

Neću da te izgubim
trebam te...
Ne znam kako, ni
zašto... Ali, trebam te
jako..

Zrno
Podrško moja
u vreme i nevreme,
Ti umeš sa mnom...

Traži šta hoćeš, daću,
samo nemoj tražiti
ljubav -
bez Ljubavi...

Nemoj dirati u dušu
ranjiva sam...

Voli me, na svoj način...
Ne kao ljubavnicu,
neću to...
Ako ne umeš drugačije
voli me kao do sad.
Dovoljno je
i neka traje dugo...

Sve drugo brzo se završi
baš to necu...

Hoću da si tu
kada misli klonu
biću tu,
kada te svi napuste...

Ako je to tako malo
otići ću, tiho
da niko ne čuje...
tako tiho,
kao što sam došla,
na polju tvog života...

Samo reci

Zrno moje,

Mrvico...