NA OBALI

Na obali plavog mora
krila
suze biserne...
Sama, u senci
tamnog oblaka,
slušala kako kiša pada

Trže je neko
iz misli duboke
Anđeoskog glasa...
Ne plači, reče...
suzama ge nećeš vratiti

Kada sam ga upoznala,
nije imao svoj Dom...
Dom je tražio u srcu mom...

Bila sam srećna,
ništa mi više nije
bilo potrebno....
Poneo me na krilima
svojim,
i te iste noći
stavio mi
povez na oči...

Zavoleh ga
jako...
I više nego što sam mogla
da izdržim...
Sunce moje
sa istoka
nasmejan i blag....

Sada me njenim imenom zove...

Puna soba uspomena
sve na njega još
miriše
a violine plaču...

Sećanja naviru
"zbog tebe sam se rodio"
pamtim reči,
poslednje...
Iz dva oka dve crne kupine
tužno sjaje
kao mokre ulice...

Suze moje
biserne...
Recite mu
ako ga sretnete
ako dođe

"doći će kasno".