TUGA

Pojavili su se mehurići na povšini. Kratko je zapenilo i, zatim, prestalo. Odvrnula je slavinu i voda je sprala ostatke kiseline. Gljivice su još uvek bile tu. Uvukle su se u sitne zareze na dnu kade. Stvorile su se zbog dugogodišnje

vlage. No, bez obzira na to kako su postale, bitnije je bilo kako ih se rešiti. Tvrda ribaća četka, sa oštrim, belim čekinjama skupljenim u snopove, nije im mogla ništa. Ni sva ona abrazivna sredstva koja se tako izdašno reklamiraju na televiziji. Ni plamen. Ni žilet.

Sišla je u podrum. Kao i svi drugi podrumi, i ovaj je bio mračan i prašnjav. Gomile kutija, starih stvari, polomljenih delova nameštaja i praznih flaša bilo je smešteno unutra. I kutija sa alatom. Bila je teška. Vukla je uz stepenice. I dalje je vukući, donela je do kade. Hrapavi zvuk metala je odzvanjao dok su se metalne ivice kutije, jedva primetno, urezivale u krem bele pločice. Sjajne aluminijumske bravice odudarale su od mat crne boje kutije. Tetive na ruci su se zategle. Njen prst se polako ispravio i načinio dva brza i precizna pokreta. Klik. Klik. Kutija je bila otvorena. Zavukla je obe ruke unutra. Kao i u samom podrumu, i ovde je vladao nered. Ipak, iz nepregledne gomile alata izvukla je dve stvari. Dleto i čekić. Tetive su se ponovo zategle.

Čuli su se reski zvukovi struganja. Nestajao je deo po deo sa površine. Nije to bio lak posao. Zahtevao je veliku snagu. I umnu i telesnu. Tetive su se naizmenično zatezale, kao konopci na padobranu. Prsti su se obavijali oko drvene drške i čvrsto je stezali. Ostali su bez krvi. Zbog siline pritiska. Pobeleli su. Kao ploča. Gruba drška je svakim pokretom šake sve više i više gulila kožu. Sa belih prstiju odvajali su se tanki slojevi već odumrle kože. I padali. Znoj je nagrizao ranu. Imao je miris sličan mirisu kiselog drveća koje raste na nasim grobljima. Opet zvuk struganja. Na ploči više nije bilo zemlje. Grobar se uspravio, zametnuo lopatu na rame i blago klimnuo glavom, u znak nekakvog izvinjenja, zaputivši se drugim poslom. Suprug je stajao pored. Nije bilo suza, kao što ni godinama pre nije bilo ni smeha. Pored sveže humke stajao je spomenik dešjeg groba. U udubljenjima slova nahvatale su se gljivice. Uzeo je dleto i čekić.