POSTOJI DALJINA

 

To kuća moga dede po ocu

Biti tamo da bi se moglo nastaviti

U toj jednoj dosegnuvši je

Dosežem kuće dedovske

 

Dočekati decembar u ravnici

Kada večernjača preobražava sobu

To daleke duše na crnim poljima

Sivi od spolja je njihov glas

 

Tiho senke i obrisi su sećanja

U zavetnim tiganjima je blagoslovena hrana

Pucketaju drvca u ognjištu i žar

To nada da će rodoslov biti neprekinut

 

San o stajanju pred kućom u zimsko predvečerje

Je dozivanje Onoga Skrivenoga u izmaglici što lebdi nad njivama

Dohvatiti mir dalekih dana

Sedeti za istim stolom sa svojim nasmešenim rodom

 

Molim se Nadnebesnom Ognju

Da učinim pokret dušom

Da sozercam po Pravdi

Da postoji daljina gde nas čeka svetlost tiha…