STIHOVOLJENI DNEVNIK dimenzije: 12x17; korice: meke, plastificirane; strana: 64; štampana: 2009; tema: poezija; dizajn: Ivan Rosić; recenzent; Radmila Popović
 
 
 
 

Iz recenzije:

       ...I novi rukopis Tanje Prokoljević sa naslovom ''Stihovoljeni dnevnik'' nosi onu vrstu poetskih preokupacija, koje su najavljene njenim prethodnim knjigama.

       Zanima je priroda sveta u kojem obitava ovovremeni čovek i okolnosti, koje ga menjaju i kojima se opire samo čisto srce i neisprljana duša. Ljubav kao primarno čovekovo osećanje osnovna je vrednost na koju autorka računa. Kroz svoje vlastito iskustvo iskušava snagu i svrhovitost ljubavi. Moć koju ljubav ima, a za kojom se žudi kao za osnovnim smislom života, u viđenju Tanje Prokopljević je put do suštine bića, do njegovog ispunjenja i celovitosti.

       Gradeći poetski dnevnik od stvarnosti i sna, od življenih i željenih sadržaja, Tanja Prokopljević voli stihovima i voli pesmom…

mr Radmila Popović

       Tanja Prokopljević rođena je 22. avgusta 1971. u Zemunu. U istom gradu stiče osnovno i srednje obrazovanje, a u Novom Beogradu više, turističko obrazovanje. U Americi studira engleski jezik. Po povratku iz Amerike (1995) uspešno se bavila novinarstvom sve do 2001. godine. Pisala je za list "Politika", " Večernje novosti ", časopise "Moć prirode"... Kasnije se otisnula u izdavačke vode. Vlasnik je Izdavačkog preduzeća “Estart”.
       Prvu knjigu, zbirku novinarskih tekstova pod nazivom “Kako upecati muža”, objavljuje 2002. godine. Autor je i pesničkih zbirki: “Živoplet” (2003),“Smrtnik u pokretu“ (2004), “Slavuj ljubavi“ (2004), “Pod ključem istine“ (2006), Stihovoljeni dnevnik (2009) i knjige “Pulsivno kao novi pravac u umetnosti”(2009), esej o kretanjima u savremenoj umetnosti.
       Pesme su joj prevedene na više jezika: francuski, bugarski, makedonski.

PESME

PODNE U OBLACIMA

Ni stihovi ne znaju
da opevaju lepotu neba, –
ono se rasteže u postelji beloj
pletenoj od niti najtanje paučine.

Sigurno je nebo bilo kolevka bogovima
u kojoj su se milovali
sve dok im nije zapovedano da usniju
jer ostalo je samo malo ljudi
koji bi ih slušali.

I sada se druži san bogova sa maglom
koja nebu čini okove
što penaste niti
zadržavaju u visinama.

Dišu bogovi, a sa njima i oblaci
i do današnjih dana čekaju
na trenutke titranja.

Iz velike letelice vide se crni
i plavi grozdovi
nalik snegu što se u gori raspršuje,
kliču pesmu radosnicu:
Nebo je prostor zemaljski
ali s disanjem bogova vezuje
onozemaljsko za sebe.

SRCEM U LjUBAVI

Daleko negde u nekoj barci,
u luci jednoj, da l' pristanici
tvoje je srce moje pronašlo
dok se još nije telu primaklo.

Spoznah ja tad' ljubavni san
i lepši dan i sunca plam.
Zar nije čovek blistavi um
da čula budi tek kada zna
da mu je ljubav iskrena.

Sad pesma svira, čuj zvuke lira.
Ona nam kaže da ljubav bira
one što znaju da moć je silna
kad ljubav tražiš međ' istinama.