KORENI ŽIVOTA, KORENI SMRTI dimenzije:
12x17; korice: strana: 250; AUTOR: |
BELEŠKA
O AUTORU Metodi Manev je rođen 25. januara 1953. godine u s. Amzabegovo, opština Sveti Nikole, Makedonija. Doktor filoloških nauka. Član Društva pisaca Makedonije. Živi i radi u Svetom Nikoli. Do sada je objavio sledeće knjige: Erđelija, istorijska monografija, 1981; Antidnevnik, roman, 1982. i 1983; Siroče (na makedonskom i srpskom), roman, 1985; Ubiti pticu rugalicu, roman, 1989; Sudbina pesnika, poezija, 1995; Posledče cveće jeseni,, zbirka pripovedaka, 1997; Berači zvezda, poezija (nagrada "Narcis), 1998; Kukulino - centar sveta, monografija, 1999; Plava putanja ljubavi, roman za mlade, 2000; Maturanti, drama 2000; Ko lupa na moja vrata, drama, 2001; Književne studije i kritike, 2001; Detinjstvo na dlanu, poezija, 2002; Bela smrt/White death, drama, 2002 i 2004; 30 godina folklornog ansambla "Janko Gligorov", monografija, 2003; Poezija Ace Šopova, monografiija, 2003; Koreni života, koreni smrti, roman (elektronsko izdanje 2003), tri klasična izdanja u 2003. i 2004 g.; Adolescenti, drama, 2005; Dela su mu prevođena na mnoge svetske jezike: srpski, bugarski, engleski, ruski, ukrajinski, slovenački, mađarski, albanski i rumunski. Izvođeni su i njegovi dramski tekstovi: Mi smo koka kola generacija, Itar Petar i Nastadin Odža ponovo među živima, Kad su cvali jorgovani, Stojanče i Tahir. Osim književnošću bavi se i pozorišnom i filmskom režijom. |
|
Iz recenzije ...U
smislu toga "Koreni života, koreni smrti" je roman jedne mnogostrane
i vešto spletene kompozicije, kompozicije koja proizilazi iz nekoliko
narativnih tokova koji se odnose na njihove govornike. A to su autor,
pravim imenom i prezimenom i glavni heroj, Vane Nemi ili samo Nemi,
odnosno Ilija Mitev iz Amzabegova - akteri egzistencijalno traumatičnog,
istorijski gledano, perioda proteklih desetak godina. U svojim kazivanjima
oni ne otkrivaju samo sebe, nego otkrivaju i svet, i san, i javu, a
primarno otkrivaju svoje košmare. U stvari, preko svojih košmara oni
gledaju sve dimenzije sveta. Kroz njihova previranja gledaju onu drugu
stranu sveta, ka nekom paralelnom svetu, a previranja koja su svojstvena
ovom autoru, plastično su, i za jednu ovakvu prozu, adekvatno izvedeni. ...Osobenost
ovog romana je i to što se u njegovoj strukturi prepliću, ali i nadopunjuju
međusobno: realistično-fantastično, grotesktno i alegorično. Realistično
je za Maneva samo polazna tačka sa koje će poći i od koje će dalje razvijati
priču, gradiće neobične grotesktne i alegorijske scene (kao, na primer,
dolazak Don Kihota i Sanča Pansa u Amzabegovo). Neophodni su ovakvi
postupci autora da bi potencirao idejnu nit teksta - zabludelost tragača
istine i transformacije pravde u krivdu. Borba za pravdu je identična
besmislenoj i zaludnoj borbi Don Kihota sa veternjačama... ...Čitaocima
je ponuđena makedonska vizija raspada Jugoslavije, što je dragoceno
iskustvo jer ukazuje na univerzalnost tragike i nužnost umetničkog reagovanja
na nju. Utisak je snažan, dramatičnost vremena je autentična, lirski
pasaži čine kolorit dubljim i kompleksnijim a diskurs odaje pobunjenog
i angažovanog autora koji se ne miri sa postojećim i nametnutim. ...Junaci
Maneva su osećajno opterećeni likovi, fascinantni, opsednuti tipovi
sa svojim idejama i ništa drugo izvan te opsednutosti ih ne interesuje.
Njihova realnost je unutrašnja, eksplozivna, nazadrživa, grmljiva. Mučan
je njihov unutrašnji svet, tenzičan i drugačiji od realnog. U stvari,
njihova najznačajnija odlika je psihološka napetost. Njima je svejedno
šta planiraju ili razmišljaju da urade, ova psihološka napetost ih ne
napušta od početka do kraja. Autor ih ne spasava nekim srećnim rešenjem.
A ono, možda i ne postoji... |