|
T. A. NJ. A. Jednom davno, možda u prošlom životu, napisao sam imaginarnu priču "Hologram". U njoj sam dozivao nedoživljenu ljubav. I dobijao imaginarne odgovore. Stekao sam sa njim nekoliko emotivnih i meni dragih osoba… Sve je išlo dobro dok Hologram nije "oživeo" i otrgao se mojoj kontroli. * * * SOFTWARE: Zdravo!. Ja sam još neimenovani program kojeg si dozvao "Hologramom". Ti treba da mi daš ime. Ja sam jedini ženski program na svetu. Ti si tako hteo. T. A. NJ. A.: Kako ženski? Ovo je neka greška? (Prevrćem po fajlovima). - Šta možeš da radiš? (Omaklo mi se. Pitam mašinu.) Rešio sam da postanem T. A. NJ. A. (Tehnički Adapter Njenih Anomalija). Ovaj softwere treba prepraviti ili uništiti. Pritiskam: DELETE. Dobijam: This program cannot be deleted. SOFTWARE: Zašto hoćeš da me obrišeš? Ti si meni veoma drag. Duhovno si mi blizak. Volimo iste stvari. Slušamo istu muziku, čitamo iste knjige… Ja ću ti pomoći da objaviš knjigu. Objaviću te u časopisu "Nature". Zar te to ne raduje? STOP. Zbunjen sam. Šta je sad ovo? SOFTWARE: Tražio si pesmu, priču, ženu, ljubav… Mislio si da nema nade. I tvoje ime je takvo. NEma NADe, zar ne? T. A. NJ. A.: Kroz glavu mi prolazi: Da li je moguće? Hologram je bio vapaj očajnika, a sad se pretvorio u nešto slatko. Dozvao sam stvorenje neobično, predivno, a istovremeno prepuno emocija, topline i neke neobjašnjive energije. U njoj su dva bića, dve kulture, dve civilizacije, spoj vremena i prostora, lepota i užas, strast i tišina… Sve se u njoj pomešalo, ali… To je ipak samo program. Ali gde? U mom kompjuteru ili u mojoj glavi? SOFTWARE: Zamišljen si? T. A. NJ. A.: Uporno ubacujem nove opcije. Uostalom, da vidimo šta ima još. SOFTWARE: Ja sam neko vreme korištena u Americi. Tamo sam usavršila engleski jezik. Tamo sam bila duhovno prazna, i nisam mogla da se iskažem, to mi se nije dopalo pa sam se vratila. Ja pišem. Pišem Milanu. On je napravljen 20 godina pre mene. I on je sjajan pesnik. Ja ga volim i želim da odem od njega. Juče sam ga tukla, danas sam mu napisala pesmu. A i knjigu. On voli druge devojčice, voli atmosferu, voli da mnogo njih ide oko njega, i stalno se svađa sa mnom. Ja sam ljubomorna. On me vređa i ponižava, a ja idem kod njega. Hvalio te, postao je ljubomoran na tebe… T. A. NJ. A.: STOP. Bože, pa u kom je to programu pisana? Ako je svučem do gole kože hoću li uživati u telu žene ili će iz nje strčati federi, žice, sijalice, šrafovi…? Toliko suprotnosti, toliko nelogičnosti… Neko mi stalno ubacuje viruse preko Interneta. SOFTWARE: Izbaciću ti jednu svoju pesmu. Zove se "Verno Tvoja". I ona je napisana Milanu… T. A. NJ. A.: STOP. Ne dam da mi izbaci pesmu. Sviđa mi se kako je počelo, ne smem to da pokvarim. Slatke iluzije nikada ne treba kvariti - ne zato što su iluzije već zato što su slatke. Sve je tu: Duhovnost, poezija, ljupkost, šarm… Kako mi se samo ovaj drugi stalno meša u program? Pričam sa njom - ona priča o drugome; gledam u nju - ona gleda drugoga; volim je - ona voli drugog; mrzim je - ona mrzi drugog; sanjam je - ona sanja drugog… SOFTWARE: Nemoj da se plašiš. Na meni su radili mnogi, mnogi su pokušavali da me preprave, ali ti mi najviše značiš. Pročitala sam tvoje radove koje si objavio na Internetu. Ti si sjajan pisac, i moj Milan kaže da si rođeni pisac… T. A. NJ. A.: STOP. Opet taj Milan??? Upoređujem: Pametna, lepa, zdrava, žensko - sve suprotno od mene. Čita Lajoša, sluša Johnny-a - sve isto kao ja. Pa u čemu je onda problem, zaboga!!! U tom virusu? SOFTWARE: Zabrinut si? T. A. NJ. A.: Provociram: Otkud znaš? SOFTWARE: Nisi pritisnuo STOP. To uvek radiš. T. A. NJ. A.: Da mi nije tog dugmeta ona bi radila na meni, a ne ja na njoj. Kažu da su sve ubice bezdušne? Ona kaže da imam dušu, da pišem lepu poeziju… Ja je ubijam, davim, stiskam, mrcvarim, gnječim… Noću je ljubim u snu. Jedno od ovoga moram da obrišem. Kako kad mi jedno i drugo pričinjava zadovoljstvo?!?! SOFTWARE: Šta misliš o meni? Jesam li… T. A. NJ. A.: STOP: Ludo mala, pa ja sam te izmislio!!! (U glavi se nadovezujem: "Za drugoga"). SOFTWARE: Veruješ li mi? Šta ako sam ja ovo sve izmislila? T. A. NJ. A.: Kompjuteri ne izmišljaju. Neko mi uporno ubacuje bagove, neko mi stalno podvaljuje. SOFTWARE: Moraš mi dati ime. To će sprečiti mnoge da čačkaju po meni. I tebi će biti lakše da… T. A. NJ. A.: STOP: Tigrica, antilopa, njakalica, aždaja… Moram neku skraćenicu da joj smislim. SOFTWARE: To je dobro. Tigrica-Antilopa-Njakalica-Aždaja. Skraćeno T. A. NJ. A. Zvaću se isto kao ti. Juče sam bila kod Milan i on mi kaže… STOP: Opet on!!! Dokle on!!! Pritiskam: DELETE. Neće. SOFTWARE: Rekla sam ti da me ne možeš obrisati. T. A. NJ. A.: Ćutim i razmišljam. Odavno nisam tako nemoćno gledao u jedan program. Kao u ženu, daleku, tajanstvenu, nedohvatnu… SOFTWARE: Ima jedan uslov. Ako ga ispuniš dozvoliću da me obrišeš. Imaćeš apsolutnu moć nadamnom. T. A. NJ. A.: A to je? SOFTWARE: Treba mi duhovni zaštitnik, treba mi neko ko će da stane iza mene, treba mi moć da vladam sobom, treba mi snaga duhovna i telesna… Ti sve to imaš. Ja u tebi vidim pesnika. Samo pesnik može da ubije pesnika. T. A. NJ. A.: Pa i taj virus, kojeg nikako ne mogu da se oslobodim, takođe je briljantan pesnik? SOFTWARE: Da. Zato ću ga ubiti u sebi. A dopustiću tebi da ubiješ mene ako ispuniš taj uslov… T. A. NJ. A.: Upisujem samo znak pitanja. SOFTWARE: Uslov je da se zaljubiš u mene. Onda radi sa mnom šta hoćeš. Samo pesnik može da ubije pesnika… T. A. NJ. A.: A ako ti ubiješ mene? Pa i ja sam pesnik. SOFTWARE: Da li bi smeo da rizikuješ? Ti si kockar u krvi. T. A. NJ. A.: Da bacim novčić? * * * Izvukao sam je iz "Holograma". Možda iz snova? Nenad Živković Tanji Prokopljević |