OPET

…Već dva puta je bacao papir sa započetom pričom. Sada je pušio na terasi i u kasni noćni sat posmatrao prolaznike, pokušavajući da sredi misli. Po ko zna koji put se kajao što nije odmah ustao i zapisao je, već lakomisleno se ponadao da će je zapamtiti do sutradan i nastavio da tone u san.

Sada je bio siguran da to više neće ponoviti. Isto onoliko kao i prošli put.

Da mu se setiti samo one fraze ili atmosfere, ali sve je bilo prekriveno belim čaršafima zaborava u kojima se gušio pokušaj.

Krajičkom svesti je pomislio da više nikada neće ništa napisati i da ni ovo do sada nije bog zna šta. Jedva je odagnao ovu misao i nastavio da se bori protiv naslaga zaborava.

Ponovo je seo za sto i otvorio svesku, ali belina listova ga podseti na one čaršafe i nastavi da guši želju za pisanjem.Zatim uključi računar i magla u glavi poče da se razilazi,a priča odnekud prokrči put. Ne baš ona koju je čekao, već neka potpuno drugačija i neizvesnija.

Otvori novi dokument i poče da kuca :“... Već dva puta je bacao papir sa započetom pričom. Sada je pušio na terasi i u kasni noćni sat posmatrao prolaznike…“