PATNJA

I sad sam kraći za ljubav još jednu,
shvatih da možda naiđoh opet na pogrešnu,
neku koja nije mene vredna bila...
hteo sam raširiti krila jedina moja,
zašto si tako ledena, prema meni hladna,
svaka noć je gadna, bez tebe kao kazna,
usamljeni vitez koji je zalutao na prvi potez,
zalutali princ koji luta kao posladnji ratnik,
bez konja, bez ičega, samo nada je ostala,
zacrtala planove nove, krećem u boj
da opet te pronađem, da vratim te meni,
tužan sam, čak i u senci spoznajem suze,
sve mi uze prokletnice, sve ljubavne priče
sad su gotove, nijedna nije ostala,
sve si ostavila, sećanja, emocije, lutanja,
naše šale i lude noći provedene,
a ja sad gledam kako ptice ka jugu lete,
i razmišljam da l' i ti nisi jedna od njih,
bila si moj anđeo, i ti si krila imala,
da sam ti krila polomio, nebi od mene odletela,
sad mi je sve puno jasnije, dozvolio sam ti
da me iskoristiš, nisam nikad ni pomislio
da će se ovo desiti...

Ova noć baš je tužna,
meni ostala si dužna,
ti si trnovita ruža
koja uzima al' ništa ne pruža,

a bilo nam je tako lepo, šetnje u parku
i vođenje ljubavi u istom, ja blist'o sam
od sreće, zašto me više nećeš?
molim te odgovori mi ljubavi,
ja povređen sam, nego ti možda nisi,
meni jako važna si i kad nisi tu,
sa tobom zajedno u svakom snu,
zaboravio sam na patnju,
ali zlo je jer ne želim ni da se probudim,
ne želim iz kreveta da ustanem i shvatim
da više te videti neću, ptice kao i prošle
godine iznad kuće prolecu, sa osmehom
ih pratim, boga molim da shvatim
tu stvar koja ljubav se zove, da li ću ikada
u nju opet da verujem, možda preterujem
ali tako je,
i krv svoju ću prosuti da bih tebe našao,
nažalost sam sve tragove izgubio,
razmišljao sam da se ubijem
možda bi dosla na sahranu moju?
gušila se u bolu i kajala za odluku tvoju?
kad shvatiš šta si izgubila
znaćeš koliko si me volela...

Ova noć baš je tužna,
meni ostala si dužna,
ti si trnovita ruža
koja uzima al' ništa ne pruža,

ne čujem više tvoje nežne osmehe,
ovi stihovi dovoljni su da opišem šta
osećam, otvorio sam se tebi, a
sada samo loše predosećam, da
zauvek nestala si, na mene da misliš
ti prestala si, znam još uvek
kad obećala meni si da me nikad nećeš
napustiti, kao kap vina u praznoj čaši
tako ja sam ostao sam,
kao vešticom začarana od mene si otišla,
mene i svaka dobra vila je napustila,
bila si moje sunce, zvezda mog carstva,
moja princeza slavna, a sada samo slika
uramljena na tv-u, ja gledam i molim
se za sreću njenu, kad je nisi
sa mnom imala, želim da je imaš sa njim,
teško da ću noćas moći oka da sklopim,
da zaspim, a tako bih zeleo da se neprobudim,
ti sve mi znachis... a ja
više ni ne čujem tvoje nežne osmehe...

Ova noć baš je tužna,
meni ostala si dužna,
ti si trnovita ruža
koja uzima al' ništa ne pruža...