ODUVEK MRTAV
mislite da sam vampir?
da sam ništak?
bol u srcu,
oseća se kao drveni kolac,
topla krv u venama...
potomak šavola i duhova bez lica...
novi odlomak al' ne, još uvek ptica nisam...
veseo nekad? ne nikad...
leteo nekad? ne nikad...
bedan freak ostavljen zauvek,
čeznem u stihu - ostavljen zauvek...
plačem i jecam jer sam ostavljen zauvek...
tugujem noćima jer sam ostavljen zauvek...
palim mostove i gledam ih kako gore,
okrećem se i gledam kako sve u vodu pada...
a sad pijan se vučem tako do zore...
krvarim dok puzim ulicama svog grada...
tvoj lik stvara se u hrpi krvi...
tvoj glas mrvi srce moje dok krv mi ključa...
pluca nemaju mesta za vazduh u njima
jer su ispunjena ljubavlju...
a prema kome? kakvi su to bolovi
što potiskuju me noćima..
ne vidim očima jer sam zaslepljen lepotom...
u kapi otrova pronalazim istinu...
uživam u vinu... i kapi istine...
spojene u krvi mojoj dolaze do zaključka
da nikad ni nisam
trebao da budem rođen...