TO NIJE MOJ SVET

Ne poznajem ja više ove ljude
I ne sadim ja to đule
Preseloga hleba
Ne pržim ja tu baštu k'o pustinju
Gde je život suv i vreo kao kamen
Upekao na vrisku kud se vonjave stope
Razlivaju pod rastopljenim
Zracima pospanoga Sunca

Nije zbog mene ova ravnica
I zemlja pusta
Nisam ja potomak
Raspomamljenog gneva
Ne otimam ja iz dečijih usta
Niti je moja Zemlja kurva
Koja sa sotonom
Zagrljena peva

Ne razapinjem ja na laticu greha
Taj hropac učmao, isprebijan do smrti
Ne čuvaju moji dedovi i oči
Pehar nabrekao od krvi
Niti su im spomenici osvetom zastrti

Ne plačem ja što mi spomen arlauče
Kao granata iz mozga kreće
Ni što se peče kao žrtveno jare
Detinjstvo moje dece
Plačem jer vidim malo preostale sreće
I plašim se da jadna poklekne, pogine
Pa da od nje više ništa ne ostan.