Ljubavnice
Pokrij se i ćuti
Priznanje

LJUBAVNICE

Izbegavaš me noću
i kažeš da sam prost
što između nas hoću
da izgradim most.

Umiremo u mukama
ko ribe stigle na hrid
dok kamenje držiš u rukama
da između nas sagradiš zid.

Ali most i zid slepi
dve suprotnosti su od Boga,
biti ne možemo i srečni i lepi
može se umreti od toga!

Ljubavnice mi, draga!
Za brvno ću butnu dati kost -
ti sruši svaki zid do praga
i do staze što vodi na most!


POKRIJ SE I ĆUTI

Zakopčaj se,
s ćutnjom srasti
i ne daj se
brzoj strasti.

Pokrij lice
mestimice,
tako naga
manje si mi draga.

Ćuti reči
poljub ćuti,
zov nek ječi
s tvoje puti -
znam da čujem,
da ga snujem,
al ne gola,
sakrij se bar do pola.

Zakuj reči
pod jezikom
ak' što ječi
ne daj nikom -
to je moje,
čari svoje
prekrij velom -
Zadrhtaću telom.

Daj mi ono
srca zvono
pogled sneni
što me pleni,
u snu skrij se
i pokrij se,
otkrivena
manje si mi snena.


PRIZNANJE

Silujući tvoje telo prazno
postao sam neviđeni bludnik
kopajući po duši ti posnoj
otkrio sam jalovine rudnik.

Sad je vreme da bežimo nekud
koliko nas lažne noge nose
srozajmo se s vrha piramide,
držimo se one strane kose.

Kako bi se našli nad ponorom
gde sve stvari gube na težini -
ni ja od te bolji bio nisam -
hajd da priznam, za nas, u množini!