- Da nikada ne bude rata! -
Ako bi mene neko pitao
Molio bih sve od kojih to zavisi
Sve koji tu mogu da pomognu
Molio bih da Bog i svi Sveci -
Ne dopuste da naši potomci
Prođu kao naši preci!

Molio bih da više nikada
Ne bude Kosovskog boja
Cera ni Kajmakčalana
Da srpska zbilja
- Ali i zbilja svih drugih naroda -
Umjesto munja i gromova
Bude satkana od vedrih
Sunčanih dana.

Molio bih da ne bude groblja poput Zejtinlika -
- Kad god sam tamo bio ko godina sam plako!
Da nikada više ne bude albanskih gudura
Ni Vida
- plave grobnice -
Da Srbin
- niti iko drugi -
Nikada više ne doživi pako!

Molio bih da se nikada ne ponove
Dvanaesta Četrnaesta Četrdesetprva -
Da nikad više Srbin ne mora
Sa dušamanima da se rva.

Molio bih da naši potomci
Ne dožive ni sudbinu kakva je naša!

Eto - kad sam ja imao godinu i po
(A hiljade je takvih i još tragičnijih priča!)
Moj otac Trivo - imao je dvadesetčetiri -
Pogibe u rodnom Drvaru
Dvadesetsedmog jula četrdesetprve
U prvoj borbi protiv ustaša.

Uskoro pogibe jedan
A ubrzo i drugi čiča:
Obrada četrdesetdruge presjekoše
Talijanski meci
A Stevu - svi smo živjeli u istoj kući -
Četrdesetčetvrte ubiše Nijemci
(Godinu dana ranije
Moj sedamnaestgodišnji ujak Branko
Poginuo je - ni za grob mu se ne zna -
Na Sutjesci).

Ostadoše tri udovice i četvrta
Baba Stana
Sa nas desetoro djece -
Jedno drugom do uva -
A poratnih godina dobro smo se najeli
Kad bi tetke Zorka i Sava iz Bačke
Gdje su kolonizovane
Jednom ili dvaput godišnje
Donijele bijelog kruva!

Da ipak nešto izdvojim:
Molio bih da se nikada ne ponovi
Da žena ostane udovica u dvadesetdrugoj
Kao moja majka Staka!

Treba li još koga da uvjeravam -
Moja želja
DA VIŠE NIKADA NE BUDE RATA
Koliko je jaka!

...
Molio bih
Da se ne ponove
Kadinjača
Neretva
Sutjeska
Desant na Drvar
Sremski front
Kozara ...
Da nam ne ginu toliki ljudi;
Da se ova prelijepa zemlja
Nikada više ne razara!

Molio bih
Da se ne ponove ni
Devedesetdruga
kad je već izvesno da nam se razara Juga
Devedesetpeta
je opet preteška godina naša
Kad mnogo Srba ponovo strada od ustaša

Ni Devedesetdeveta da se ne ponovi
Kad nam se
Uz bjelosvjetske sankcije
Sručiše na glavu i NATO bombe -
Javiše se eto ti zlikovci novi -
Tako da moj drugar
Još iz banjalučke gimnazije -
Sada ljekar Mirko
Mora da kroz pjesmu vrisne -
A evo ponavljam i ja:
- Može li doći kakav embargo
Da srpsko sunce ne sija!

Oko srpskih kuća
Ponovo niču groblja nova
(I dalje važi ono
Svaka stopa grob do groba -
Što davno zapisa čika Jova),
Umjesto da buja
"Uvek zelena trava"
I da - kako kaže Dobrica -
Kao najlepše odive
Cvetaju trešnje, jabuke i šljive".

Molio bih da više nikada neka nova Desanka
Mora da ispjeva KRVAVU BAJKU
Radoje KRAGUJEVAC
Slavko KADINJAČU
Goran JAMU
Skender STOJANKU MAJKU KNEŽOPOLJKU
Niti novi Branko
PJESMU MRTVIH PROLETERA
MARIJU NA PRKOSIMA i
HEROJEVU MAJKU!

Molio bih da srpski narod
Ne mora da pjeva
Nove pjesme junačke
Već pjesme vedre lepršave
Najčešće ljubavne
Pjesme djevojačke i momačke...

…
Molio bih
Da se dosadašnja sudbina srpskom narodu
Više ne događa
Molio bih da srpska mladost
- I mladost svih naroda -
Umjesto da vodi rat
Vodi ljubav
I da djecu rađa!

Da vjekovima u srpskim krajevima
Nisu - za najboljim sinovima -
Toliko zvonila pogrebna zvona
Srba bi danas
Umjesto dvanaest
Bilo kao i Engleza -
Sedamdeset miliona!

Pre tri meseca u Torontu je rođena
dedina unuka Ana;
smeje se dedi, nešto s' njim "priča",
a nema ni stotinu dana!

Deda joj tepa: - Anče, Anice,
prelepa dedina Anka!
A jezik zapliće, srce se steže
kad kaže - Torontonjanka!

- Što nisi, Anka, Beograđanka,
ko otac ti i majka?
Ličanka ili Drvarčanka,
k'o jedan il' drugi deka?
Palančanka, il' Milanovčanka -
k'o jedna il' druga baka?

Ana tu ima rođenoga brata
a deda unuka Marka;
i on je rođenjem Kanađanin -
ko i sestra mu slatka.

Što se Beograd lako odreče
i Ane i svoga Marka?
Što lako otpisa hiljade drugih
devojčica i dečaka.

(23. oktobar 1999.)

*Anini roditelji došli su u Kanadu u talasu
koji je iz bivše Juge krenuo u vreme nesrećnog
rata na tom prostoru. Zato je ova pesma
protestna - antiratna.