| Moram da skočim u bunar | |
| Program |
Pesnik piše
Zamišljen u neku praznu šolju
Ili duhom odsutan danas
Njegov duh nije
u kuhinji ili sobi
Nego na drugom mestu
Vetrovitom, kišovitom, perfektnom
Postoji konopac
koji spaja odsutni duh
I telo pesnikovo u stolici
Konopac je dugačak šesnaest kilometara
Kad završi pesmu,
kad stavi tačku težine
Na poslednji tas
Pesnik povuče konopac
Koji je izrađen od najfinijih čeličnih vlakana
Da ne pukne u toku rizične akcije
Jednom se nekom
gluvom engleskom pesniku
Odvezalo astralno uže
On nije čuo škripanje kočnica
I duh je nastavio da luta po Lamanšu
Bez ikakve komunikacije sa engleskim pesnikom
(Francuzi su to gledali sa obale)
Srpski pesnici
imaju kratke konopce
Od vizantijske vune
Grčki pesnici pokušavaju testerama da preseku vezu
Jer su čuli da je to radio i Homer
U Skandinaviji se uhvati led na konopac
Tamo je zabranjeno namotavati konopac
Preko tuđe terase
Amerikanci se u slobodno vreme igraju s konopcem
Tako što na drugom kraju privežu
Crnca ili belca
Pesnici moraju
biti debeli
Izrazito podbuli masni
Sa ogromnim ružičastim stomacima
Ukrašeni strijama i guntama
Da bi lakše izvlačili
iz mesa
Bodlerčice i helderlinčice
Da bi snažnije
ispumpavali
Tečne glagole i vlažne metafore
Televizija ih
naravno mora prikazivati
Kao miševe pacove i usoljene sardine
Kao mršave i napaćene siromahe
Koji reči usisavaju iz kosmičke prane
I direktne veze sa svetim bogom
Koji ne postoji nigde.
I najdraži gledaoci
moraju biti uvereni
Da je pesništvo oblik najdublje patnje
Ali u kilogramu
mesa i sala
Ims najmanje deset deka duše
Pesnici moraju
biti Falstafi
Krvavi neprijatelji Don Kihota
Da bi u trenutku
porođaja
Na ovaj svet buknulo milion
Kaloričnih asocijacija
Soneti i ostali
kockaste kante
Čist su izazov forme
Mnogo mršavih pesnika stane
U jedan sonet, žalosno je to
O pevajte vage
terazije kantari
Pod metričkim centama masne sintakse
Jesu li nam,
ljubljena,
sve stvari na broju?
Da nije koja pobegla iz sobe?
Da nisi isla da pocepaš cipele
i
zaboravila da zaključaš vrata?
Možda je zatvoreno dete
otvorilo prozor?
Proveri javi.
Danas ne mogu da dođem.
Moram da skočim u bunar.
Ja imam vrlo
strog program
Pisanja pesama i poema
Moj petogodišnji plan izgleda ovako:
Jedna cela (lakirana, crna) zbirka
Dobrih pesama o kosmičkim pitanjima
(Pesme stilizovati do granica neprepoznatljivosti)
Jedna mala zbirka (žuta?) pesmica
Do kojih sam dosao slučajno, putem neočekivane
Inspiracije
U kafani, na brodu, pod tušem
Dvadeset odsto
mora biti duhovito
Povremeno rimovano, po mogućnosti zaprepašćujuće
Kao saznanje krupnih tajni
Kazanih na mali način
(I što grama cinizma - dobro da promešam!)
Jedan paket pesama
o katastrofi i kataklizmi
Siriti strah i pojedincima ulivati
Solipsističku energiju
Razočaranim jezikom i teškim glagolima
Mestimično dovoditi uplašeni razum do paradoksa
Ovaj paket čuvati
u fijoci
I otvoriti ga iznenada
Sedam ili osam pesama
O velikim gradovima, pet-šest o sportu
Samo tri o politici
Jedna duža pesma o autoputevima
Gde policija kažnjava sve koji prođu peške
Četrdeset odsto
ozbiljno, 30% prividno tužno
Ostalo ironično, blago i lukavo
Pola stihova dugačko, pola kratko
Neke s naslovom, neke sa zvezdicama
Nijedna sa posvetom
Na kraju planiram
i rukovet rezervnih pesama
O seksu, zalivanju cveća, porodičnim tragedijama
S posebnom radošću
Spremam apendiks o opojnim biljkama Meksika
A kako poezije
nikad nije dosta
Biće u mom životu i iznenađenja
Dvanaest bloody
fucking haikua
Na primer.